субота, 25. децембар 2010.

Kako načiniti portret ptice


Prvo naslikati kavez
sa otvorenim vratima
zatim naslikati
nešto ljupko
nešto jednostavno
nešto lijepo
nešto korisno
za pticu
zatim postaviti platno uz neko drvo
u vrtu
u šumarku
u šumi
sakriti se iza drveta….
bez riječi
bez pokreta…
Ponekad ptica dođe brzo
ali može i da prođe i nekoliko godina
prije nego se riješi
Ne gubiti hrabrost
čekati
čekati ako treba godinama
budući da brzina ili sporost dolaska ptice
nemaju nikakve veze
sa time da li je slika uspjela
Kad ptica dođe
ako dođe
dočekati je u najdubljoj tišini
sačekati da ptica uđe u kavez
a kad uđe
blago zatvoriti vrata kičicom
zatim obrisati sve rešetke jednu za drugom
pazeći da ne dodirne nijedno pero ptice
Onda načiniti portret drveta
birajući najljepšu granu
za pticu
naslikati takođe zelenu krošnju i svježinu vjetra
uskovitlanu prašinu u sunčevom zraku
zujanje buba u travi toplog ljeta
a onda sačekati da se ptica riješi da pjeva




Ako ptica ne zapjeva….
to je loš znak
znak da je slika loša
ali ako zapjeva to je dobar znak
znak značajan da je možete potpisati
Onda vrlo nježno otrgnete jedno pero od ptice
i ispišete svoje ime u uglu slike.



Žak Prever
Najbolje je pucati u glavu, neki pucaju u grudi.
Ja mislim da je najbolje u glavu.
Ako pogodite u nogu, morate opet u glavu. Zato je najbolje odmah u glavu.
Nije dobro ni u ruku. To je najgore.
Najbolje je pravo u glavu.
Dobro je i u srce, kad se pogodi glava je veca od srca.
To je sigurnije. Zato ja svima iskreno savetujem- u glavu.
Najvece pohvale dobijaju se ako se pogodi direktno u glavu.
Dogodi se da nekoga pogodite u ruku ili u grudi, a on vas moli da mu pucate u glavu.
Zato je najbolje odmah u glavu. To je moj savet....



петак, 24. децембар 2010.

Otisao je jedan drum ~ Vito (odlomak)

O starim drumovima, kao i o starim ratnicima, nikada ne valja kazati ruznu rijec. Oni su hrabro krenuli u prostor i neizvjesnot, casno sluzili dok je trebalo da sluze i sada, kada ih maldji, ljepsi i sigurniji drumovi smjenjuju, oni se umorni i prasnjavi povlace ustranu, da se jos koju godinu bijele u vidiku, sve dok ih jednog proljeca uporna trava ne odvuce u vjecni mir i zaborav.
Danas u Crnoj Gori ima mnogo takvih drumova - onaj od Danilovgrada do Bogetica, pa onaj od Bioca do Andrijevice, pa stari drum sto preko Tomaseva, Pavina Polja i Vrulje ide za Pljevlja, pa ... Uostalom, ko bi se sjetio svih onih krivudavih, uskih, izrovanih, prasnjavih drumova kojima smo lutali, tragali, putovali i, evo, konacno stigli dotle da nam vise nijesu potrebni ...

Vitomir Vito Nikolić


Oprostite mi, idem drugim pravcem,
kišobran nisam podigla za Vas.
Meni je drago krenuti u čas
kad kiša tihi dovršava valcer.

Ali i dalje, ko da mi ne smeta
slušam Vaš govor - prazan, nezasit,
kao da može rastegnuti nit
među dva sveta, za par cigareta.

Nisam svemoćna. Čak se ni ne trudim
da vam ugodim, laskam - ni da znam,
dodijalo mi da objašnjavam,
najrađe ćutim na pitanja ljudi.

Nije smišljen moj kišobran za dvoje.
Izvinjavam se, moram poći da
nađem gde zvezda padalica sja:
uz valcer kiše, i dok vetar poje.

Svetlana Jevgenjevna Savicka





If I touch a burning candle I can feel no pain
If you cut me with a knife it's still the same
And I know her heart is beating
And I know that I am dead
Yet the pain here that I feel
Try and tell me it's not real
For it seems that I still have a tear to shed

Buket

Sta tu radis devojcice
Sa tim cvecem tek uzbranim
Sta tu radis devojko
Sa tim cvecem ne vise svezim
Sta tu radis lepa zeno
Sa tim cvecem koje vene
Sta tu radis starice
Sa tim cvecem davno vec uvelim

- Cekam pobednika