недеља, 30. октобар 2011.



...ostavljaš varljiv zalog pene u srcu, ove napukle stene, koju razbijaš...



....On reče:
sedi drvo na drvo
i širom otvori to gluvo uvo.

Kad ne znaš šta si i ne znaš ko si,
moraš pod palubu, vrag da te nosi !
Pogledaj kakva ti je kosa.
Pale ti šiške preko nosa.
Pospremi krevet.
Oribaj pod.
Nije to hotel ! Ovo je brod !
Operi uši i nokte skrati.
Onda se trkom ovamo vrati.

Naučiću te da se setiš
kako da brže od metka letiš.
Da krila sebi u glavu dodaš…

Al’ prvo moraš da znaš da hodaš.

Probaš da korakneš, pa se sapleteš.
O, ljudi moji !
O, beli svete !
Šta si ti: mornar ili dete ?

Da ne gnjavimo: biću kratak !
Prvi i poslednji zadatak:
ne gegaj mi se kao patak !

O, ljudi moji,
o, dajte vina !
Šta si ti: mornar il’ balerina ?

Prvi se u zoru probudi.
Dobićeš jedan ljubak dubak.
Do večeri se muški potrudi
da znaš da koračaš ko drugi ljudi.


U tom sam dupku hodao, eto,
da vas ne lažem - čitavo leto.

Kapetan gleda s komandnog mosta
i stalno poručuje: još nije dosta !
Pušta me da se ko stoka mučim
i sam od sebe sve da učim.

Pita me: kako je, moj golube ?
Ja samo ćutim i stiskam zube.
Onda on priđe i, kao drugu,
čvrgne mi jednu poveću čvrgu
i kaže:
upamti, luckasti sine,
ko hoće u nepovrat da se vine
i bude brži od brzine
i sazna šta je večna sloboda,
- taj prvo mora da zna da hoda.

Inače, marš sa moga broda !....



Mika Antić (odlomak)


Kako načiniti portret ptice...





Prvo naslikati kavez
sa otvorenim vratima
zatim naslikati
nešto ljupko
nešto jednostavno
nešto lijepo
nešto korisno
za pticu
zatim postaviti platno uz neko drvo
u vrtu
u šumarku
u šumi
sakriti se iza drveta….
bez riječi
bez pokreta…
Ponekad ptica dođe brzo
ali može i da prođe i nekoliko godina
prije nego se riješi
Ne gubiti hrabrost
čekati
čekati ako treba godinama
budući da brzina ili sporost dolaska ptice
nemaju nikakve veze
sa time da li je slika uspjela
Kad ptica dođe
ako dođe
dočekati je u najdubljoj tišini
sačekati da ptica uđe u kavez
a kad uđe
blago zatvoriti vrata kičicom
zatim obrisati sve rešetke jednu za drugom
pazeći da ne dodirne nijedno pero ptice
Onda načiniti portret drveta
birajući najljepšu granu
za pticu
naslikati takođe zelenu krošnju i svježinu vjetra
uskovitlanu prašinu u sunčevom zraku
zujanje buba u travi toplog ljeta
a onda sačekati da se ptica riješi da pjeva
Ako ptica ne zapjeva….
to je loš znak
znak da je slika loša
ali ako zapjeva to je dobar znak
znak značajan da je možete potpisati
Onda vrlo nježno otrgnete jedno pero od ptice
i ispišete svoje ime u uglu slike.




Žak Prever

Na jednoj zvijezdi, na jednoj planeti, na mojoj, na Zemlji, postojao je jedan mali princ koga je trebalo utješiti. Uzeo sam ga u naručje. Ljuljao ga. Govorio sam mu: »Cvijet koji voliš nije u opasnosti... Nacrtaću tvojoj ovci brnjicu...
Nacrtaću tvome cvijetu oklop... Ja...« 



Nisam više znao šta da kažem. Osjećao sam se veoma nespretan. Nisam znao kako da mu pridjem, kako da mu se približim. Tajanstvena je zemlja suza.


Da li ljubav postoji da bi ona bdila sređivala mrvice naših nemira za naše vetrove pravila vetrenjače i krpila šatre naših iluzija? Ne osetiš na vreme i sve prođe i onda je budan sanjaš. Oženi je i stavi školjku metafora na uho da vidi šum mora i jablanova na oči da ne čuje žubor ogovaranja prijatelja. Priroda se trudi za paran broj organa... Ne okreći se jer ljubav nije senka Ne idi napred da bi pobegao Mi smo na koloseku već viđenih pejzaža...
Dok etar provlači vreme kroz vene sačuvaj oko da bi najlepše ugledao Da li je ljubav igra zavodljivih reči čeznja da napišeš samo ono što tvom srcu prija? Potraži ozbiljnost u svetlu onog što treba da stvoriš. Koliko stvaraš toliko se pomeraš!

Nijedan čovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen u Čovječanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''


John Donne

Ostaci su najgori neprijatelji. Sa bolom u naponu čovek se bori bez razmišljanja, bez plana, jer mu priroda nalaže suprotstavljanje. Tada se ne traži rešenje, vec samo odbrana, izlaz iz bola. Kada pobeda nije potpuna, ostaci rana postaju gori od nje same. Sa njima se ne zna kako, protiv njih se ne može, jer savladati ih znaći imati znano, vidljivo, sigurno razrešenje. Ono opet traži čvrstog, hladnokrvnog borca koji zna šta će sa pobedom. Čovek istrošen savladjivanjem gromada, više nema snage da sakupi i kamenčiće i postaje ranjiviji nego što je bio kada su trube objavljivale juriš...