уторак, 11. октобар 2011.

Proročanstvo   

Ne osećati hladnoću,
ni munje koje grme
i s vriskom paraju nebo.
Nasmejan, otići mirno.
Pretočiti se u vodu,
u vazduh,
u zemlju,
u šume,
ovakve jedne noći
pod maglom neprozirnom.
I onda:
živeti prostran.

Biti do kraja sveta
sve što se doseći može.
Nikada ne ostati mali.
Biti miris i boja,
biti tišina u vetru,
i biti okean zvezda
što se u večnost pali.



Mika...
Odmetanje

Nije ovo ljubav, to se ja spašavam, 
to ja bježim, ženo, tebi u hajduke, 
Romanijo moja, puna dobrih trava 
za krvave rane i žestoke muke. 

To ja bježim, bježim, iako znam, ženo, 
da već nigdje nema đula i zumbula, 
da me ipak čeka prokleto Lijevno 
đe u njemu bijeli se kula.  


(Vitomir Nikolić)

Bolje je razočarati se
nego ostati očaran!