Kolaž Vitomira Vita Nikolića

...road....

O, taj grozni strah na raskrsnicama
s kojima smo se mnogi u krčme vratili.
O, taj kukavičluk ...
Blažen ko ima
hrabrosti za jedno ili drugo ILI.

Blažen kog ne uspije užas raskrsnice
da baci pod noge i bijedno smrvi.
Blažen, kažem,
samoubice
i dobrovoljni davaoci krvi. 


PISMO MOJOJ UCITELJICI

Draga gospodjo uciteljice,
ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.

Sjetih se, znate, onih Vasih prica
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake pracke
i kamicka, klecali dugo iza table.

Ne zamjeram Vam - daleko bilo,
pa cak ni to sto me vukoste za usi,
sve je to danas na svoj nacin milo
i prijatno je od toga u dusi.

Ja se cesto sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve zice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
nauciti nekog da zavoli ptice.

Gospodjo, to je, u najmanju ruku,
junastvo dostojno postovanja
uciti nekog ljubavi
uz huku jednog strasnog rata,
jednog propadanja.

Hvala Vam, gospodjo uciteljice,
i ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.