четвртак, 10. новембар 2011.

Vjetru


Znam ja što hoceš, popodnevni vjetre! 
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu. 
Al ako je ona sa njime vec srasla? 
Ne ide to, vjetre, u jednom trenu! 

Ja sam vec dugo vremena tužan. 
Na krizu mračnih misli sam propet. 
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj! 

Pa ipak, dragi, navrati se opet! 

Dobriša Cesarić

Нема коментара:

Постави коментар